Zvjezdani šapat Duše

utorak, 17.01.2012.

Susret u nutrini

Autor slike: meni nepoznat

Samoj sebi pitanje postavim
Odgovor mi pristiže, ja ga zaboravim
Potiskujem negdje u dubinu svijesti
Bojeći se da ću samu sebe sresti.

Ploveći po drugim plavetnim ravnima
Roneći u spiralnim vrtlozima davnima
Gubi se trag postavljenog pitanja
Smjerokaz pokazuje nastavak skitanja.

Kroz sada i ovdje, izvana, iznutra
Gdje prelijevaju se noći i maglovita jutra.
Kao otežali kamen u mirnu vodu bačen
Odgovor je ponuđen, ali nije shvaćen.

Svaki novi val što kamen je stvorio
Prividnu bonacu na čas je razorio.
Pomutio zov viđenja bistroga dna
Sljubio dimenzije jave i sna.

Samoj sebi pitanje postavim
Odgovor mi pristiže, ja ga zaboravim
A on odjekuje negdje u dubini svijesti
Gdje jednom sam srela sebe
I iznova ću jednom sresti.

- 08:43 - Komentari (3) - #

petak, 13.01.2012.

Dio pogledu sakriven

Autor slike: Sabrina Klevenow

Promatraš li svijet dječjim očima,
Zamjećuješ dio pogledu sakriven
U danjem plavetnilu, u zvjezdanim noćima
Svjetlošću ponajmanji dio je saliven.

Eonima dalekim putuje do tvog oka
U zjenici tamnoj, svaki trag sad nestaje
Sa površine upija je, nešto iz duboka
Privid je stvoren, čarolija prestaje.

Ipak, netko propustit će svjetlosti trag
I u sebi isplesti nevidljive niti
Kao topla kava kad otopi šlag
Dvije dimenzije, u jednu će se zbiti.

Nestaju granice, sve puno je praznine
Iz koje izranjaju neke nove priče
Prepune milostivosti i nježne siline
Novo drvo spoznaje iz središta niče.

I već duša pod njim sjedi, zapisuje rime,
Dok promatra nov svijet dječjim očima,
Prepoznaje leptira, razgovara sa njime
U danjem plavetnilu, u zvjezdanim noćima.

Zamjećuje dio pogledu sakriven
On bezbrojni je puta ostavlja bez daha
Taj ponajmanji dio svjetlošću saliven
Sazdan iz vječnosti i ljubavnoga praha.

- 11:32 - Komentari (4) - #

petak, 30.12.2011.

Godina spoznaje -SRETNA 2012.GODINA!!!

Autor slike:meni nepoznat

Što da poželim, a što već poželjeli si nismo
I vjekovima želje vremenom odzvanjaju
U zahvalnosti pišem ovo ljubavno pismo
Svima koji otvorenim srcima sanjaju.

Budućnost je istkala nevidljive niti
Prošlost je obojana duginim spletom
Ovdje i sada probajmo svi biti
Okusiti bonacu okruženi pokretom.

A svaka je kapljica priča za sebe
Bez susjedne kapi, riječ ne bi izustila,
Dodiruješ me svojom mišlju, ja dodirujem tebe
Cijelim nas tokom Svjetlost nije napustila.

Što poželjeti više no što Svjetlost daje?
Ipak, u sebi, ispisujem želje…
Ljubav, spoznaja, mir, u vama neka traje
I svjetlosni zagrljaj što donosi veselje!!!

SRETNA NOVA 2012. GODINA!!!

Safiris

- 11:32 - Komentari (13) - #

četvrtak, 22.12.2011.

Ne zaboravi letjeti!

Autor slike: Takaki

Usnula sam čudan san
Ili je to samo, buđenje bilo,
U zagrljaju sljubljeni kad noć su i dan
I sve čini se, da nešto i ništa se zbilo.

Krila sam paperjasta na leđima pronašla
Mislila sam kako moj anđeo me grli
Tromog uma nisam se na brzinu snašla
Vjetroviti šapat ka meni već hrli.

Nekada si i ti letjeti znala,
Sjećaš li se dušo, tih zamaha snažnih?
Onda si iznenada k'o bez snage ostala
Krila polomljenih, i od suza vlažnih.

Nije ih oblak kišom natopio
Niti su ih ovlažili virovi riječni
S dušom tvojom zaborav čvrsto se stopio
Sakrila si od sebe zagrljaj vječni.

Krila su tvoja cijeli Svemir grlila
I svaka je zvijezda tada jače sjala
Uvijek si radosno ka Svjetlosti hrlila
To bila su vremena kad letjeti si znala.

Sada u dubini duše osluškuješ sebe
Šapat će te tihi na Buđenje prisjetiti
Njime Svjetlost putuje, do središta tebe
Čuješ li te riječi:“Ne zaboravi letjeti!“

Usnula sam čudan san
Ili je to samo Buđenje bilo?
U zagrljaju sljubljeni kad noć su i dan
I sve čini se, da nešto i ništa se zbilo.

Dragi prijatelji

Vama i vašim najmilijima želim blagoslovljen Božić !

Safiris

- 08:07 - Komentari (8) - #

srijeda, 21.12.2011.

Igra Svjetlosti i Tame

o

Autor slike: meni nepoznat

U jednoj ruci nosimo svjetlosti čar
U drugoj ruci osjećamo svu težinu tame
Ostati u ravnoteži, bitna je stvar
Jer oboje nas svojim saznanjima hrane.

Kad pritišću nas teški potamnjeni skuti
Uronjeni, osjećamo da bez daha ostajemo
Kao da okružuju nas oštri šiljci kruti
Krtice u svojoj duši, povremeno postajemo.

Rovarimo, kopamo slijepi smo za boje
Unutarnjim čulima razgrćemo blato
Čekamo da sagovi mračni se rasloje
Ne bi li ugledali svjetlosno zlato.

Tad iskričava zrnca odnekud se stvore
Kao svjetlo u tunelu, na putovanje dozivaju
Negdje, u dubini, od pamtivijeka ona gore
Strpljivo čekaju, imena nam prozivaju.

Kojim ćemo putem tada mi krenuti
Svjetlosnim stazama, il' stazama tame?
Hoćemo li procvasti, ili ćemo venuti
Osmjesima grliti, il' plakat suze slane?

U jednoj ruci nosimo svjetlosti čar
U drugoj ruci osjećamo svu težinu tame
Ostati u ravnoteži, bitna je stvar
Jer oboje nas svojim saznanjima hrane.

- 07:51 - Komentari (1) - #

petak, 16.12.2011.

Dušo duše moje

Autor slike: meni nepoznat

Ponovno se susrećemo, dušo duše moje!
Mada se nikada rastali mi nismo
Cijelo vrijeme dio smo Svjetlosti tvoje
Ovim putem grlimo te kroz ljubavno pismo.

Kažeš kako dugo nismo riječ progovorili
Niti rimom okupali tvoj energetski plašt
A cijelo smo ti vrijeme dušom romorili
Kroz Tišinu, gdje ne čuje se, glas bučan i tašt.

A ti u svijetu zemaljskome, hvataš razne misli
Ne bi li si istkala novu stazu jednu
Krilima smo nevidljivim, mi uz tebe se stisli
Šaljući ti poruku, najbitniju …vrijednu!

Uvijek smo mi uz tebe, dušo duše moje!
I kada se čini da zagrljaj je popustio
Cijelo vrijeme dio smo mi Svjetlosti tvoje
Trenutak se ovaj u tebi već zbio.

Kroz bezbrojne eone, galaktičke milje
U oblicima raznoraznim, gdje vrijeme ne postoji
Na granici nestvarnoga, snoviđenja, zbilje
Gdje ljubavnim se nitima svaka staza kroji.

A ti k'o maleno dijete, željna si mojih skuta
Iako unutar tebe čisti pamuk je i svila
I pokoji čvor nestrpljiv, kad postaneš ljuta
Pa zbog toga osjećanja, zaboravljaš na svoja krila.

Toga trena šaljemo ti, podsjetnik jedan mali
Pjesmu, sliku, prijatelja, možda neki nevidljivi znak
Ti ćeš u tišini reći: kako li ste samo znali,
Duši trebao je taj napitak,panaceum bistar, jak!

Ponovno se susrećemo, dušo duše moje!
Mada se nikada rastali mi nismo
Cijelo vrijeme dio smo Svjetlosti tvoje
Ovim putem grlimo te kroz ljubavno pismo.

- 14:54 - Komentari (4) - #

četvrtak, 24.11.2011.

Usudi se... kreni... iskorači!

Autor slike: Laura Diehl

Usudi se… kreni… iskorači!
I ne brini ako staza poznata ti nije
Ako ti se plače, slobodno zaplači,
I u tom trenutku, znaj, On/Ona nad tobom bdije.

Usudi se …kreni … prepreku preskoči!
I ne brini ako te visinom ona nadmašuje
I kada od straha ti zatvoriš oči
U trenutku tome, znaj, On/Ona vapaj tvoj čuje.

Usudi se…kreni… u sebe uroni!
I ne brini ako dah nakratko izgubiš
I kad strah se povuče, na Ljubav se osloni
U trenutku tome, znaj, Dušu dušom ljubiš.

Usudi se… kreni … zapjevaj, zapleši!
I ne brini ako korak nespretnog je ritma
I ako u iskoraku tvoja duša griješi
U trenutku tome, znaj, spoznaja je bitna.

Usudi se… kreni … slobodno poleti!
I ne brini kad osjetiš zagrljaj Praznine
I kada te svaki zamah na nešto podsjeti
U trenutku tome, znaj, nadomak si Blizine.

Usudi se… kreni… iskorači!
I ne brini ako staza poznata ti nije
Ako ti se plače, slobodno zaplači,
I u tom trenutku, znaj, On/Ona nad tobom bdije.

- 06:17 - Komentari (11) - #

ponedjeljak, 14.11.2011.

Korak ispred vremena...

Autor slike:meni nepoznat

Ponekad, preteško je biti korak ispred vremena
Znati kako sve je samo vješta igra skrivača
Nositi to saznanje poput otežalog bremena
Biti nijemi prolaznik, na granici smijeha i plača…

Gledati naprijed, biti sama, a okružena ljudima
Svrnuti pogled unatrag, ugledati maglen plašt
Istovremeno biti ispunjena, čarolijom i čudima
Ukrotiti razum da ne bude uobražen i tašt.

Biti putnik, koji tako često na mjestu stoji
Koji putuje nekim unutarnjim svijetom
I dok šutke, netko drugi, tek sekunde broji
Duša moja putuje svjetlosnom kometom.

Unaprijed, unatrag, i tako kružnim tokom
Mjestima gdje gube se granice i spone
Gdje vrijeme nije zarobljeno izmišljenim rokom
Gdje duše meko plutaju, lete ili rone.

Ponekad, preteško je biti korak ispred vremena
Znati kako sve je samo vješta igra skrivača
Nositi to saznanje poput otežalog bremena
Biti nijemi prolaznik, na granici smijeha i plača…

- 07:27 - Komentari (4) - #

subota, 05.11.2011.

Nebeska čarolija

Autor slike: Željka Košarić -Safiris

Ponekad…često… oduvijek i zauvijek
Postajem svjesna nebeske čarolije
U sekundu se pretoči sav životni vijek
Magično se rascvjetaju, lopoči, magnolije.

Radosno cvijeće moje nutrine
Koje me podsjeti da Netko postoji
Eterični podsjetnik anđeoske blizine
Još prije rođenja, što uz mene stoji.

Igramo se tako na bezbrojne načine
Kroz pjesmu mi pjeva,stihove piše
Uči me služiti se svime i svačime
Ako pogriješim, tugu mi briše.

Kaže; ne tuguj, ti dijete si sreće,
U svemu pronađi čarolije prah
Oslikat ću s tobom već prelijepo cvijeće
Od njega će zastati na kratko ti dah.

Zvjezdano nebo na laticama blista
Miris se širi i preko ekrana
U njemu je ljubav, anđeoska, čista
Koja ti poručuje:Nikad nisi sama!

Ponekad…često… oduvijek i zauvijek
Postajem svjesna nebeske čarolije
U sekundu se pretoči sav životni vijek
Magično se rascvjetaju, lopoči, magnolije.

- 20:13 - Komentari (2) - #

subota, 29.10.2011.

Razgovaraj s Bogom...

Autor slik: meni nepoznat

Budi u sebi, utihni na tren
Primiri misli, bonacu stvori
Ostani budna, a ne čovjek snen
Zamisli, kreiraj, sve stvoreno – rastvori.

Putuj, i kad se čini da na mjestu stojiš
Miruj, u času najžešće bitke u danu
Priznaj si strah, kad naizgled ničega se ne bojiš
Spoznaj slatkoću, osjetiš li na obrazu,suznu kap slanu.

Osjeti zagrljaj, međ' strancima kad se krećeš
Izbriši granice, sve predrasude, okove
Jer jedino tako drugo Svjetlo susrećeš
Zaboravi na vrijeme, datume i rokove.

Miruj…

Diši…

Razgovaraj s Bogom…

I piši…piši…

Nevidljivom tintom, po nutrini duše
Knjigu, dvije, tri… knjižnicu stvori…
Zatim Ga dozovi, kroz vjetar, neka puše
I sva stvorena slova, u Svjetlosti rastvori…

Miruj…

Diši…

Boginju u sebi grli…

I piši…piši…

Ozvjezdanom tintom, po duhovnome tijelu
Knjigu, dvije, tri … knjižnicu stvori…
Zatim Nju dozovi, kao Svjetlost bijelu
I sva stvorena slova, u Tebi nek' rastvori…

Probuđena u Sebi, utihnula sam na tren,
Primirila misli, bonacu stvorila,
Ostala sam budna, a ne čovjek snen,
Zamislila… kreirala…
Sve stvoreno – rastvorila.