Smjestio si me na svoja krila
Autor slike: meni nepoznat
Smjestio si me na svoja krila
Anđele moj bijeli
Mekoća me obavila
Zagrljaj me cijeli
Ponekad se čini kako putnica sam slijepa
Tko zna gdje
I tko zna kada postala sam svega svjesna,
Krila mogu biti lijepa
Krila mogu biti tijesna
Kada duša uhvati se u paučinastu umnu zamku
Pa se čini da ne diše
Ili hvata dah na slamku.
I u zagrljaju s Tobom
Tone sve do samog dna
I u zagrljaju s Tobom
Budi se iz davnog sna.
Smjestio si me na svoja krila
Anđele moj dragi
Mekoća me obavila
Tvoj zagrljaj je blagi
Preobrazba slijedi, avantura nova kreće
Tko zna gdje
I tko zna kada postala sam svjesna sreće,
Udah može boljeti
Dah može gorjeti
Kada duša promotri labirintnu umnu zamku
Novi udah nju sad širi
Još koristi staru slamku
I u zagrljaju s Tobom
Tone sve do samog dna
I u zagrljaju s Tobom
Budi se iz davnog sna.
Smjestio si me na svoja krila
Anđele čuvaru mili
Mekoća me obavila
Kao da sam odjevena, u baršunu i u svili,
Otvorenih očiju sad koračam svjesno
Tvoje krilo baš je meko
Moje tijelo još je tijesno
Uvijek kad Svjetlom duše, ja osvijetlim umnu zamku,
Šapat nježno progovori
Odbacujem staru slamku
Zahvala ti sto uputim
Umirim se…
I zašutim…
U zagrljaju s Tobom
Zaronim do samog dna
U zagrljaju s Tobom
Budim se iz davnog sna.
|