Ljepota je u očima našim
Jedan pogled na naš zemaljski svijet,
Iz svemirskih dubina, kako li izgleda?
Izgleda li Zemlja kao zvjezdan cvijet
Ili se ni anđelima više ,u nas i ne gleda.
Ako je ljepota u očima sakrivena,
Mogu li zanijekati sve ružno izvan nas?
Ili je tim sivilom duša oblivena
Da na vrijeme potraži u ljubavi spas.
A ja čarolijom doživljavam ljude
Pjesnikov je vrt prepun leptira
Nameću se misli, sumanute, lude
Dušom ovom orkestar anđeoski dirigira.
I ne da mi uteći u nostalgiju i tugu
Prašinu na putu vjetrić sad raznosi
U krajićku oka ocrtava dugu
Koja se veseli nebeskoj rosi .
U mislima tad začujem lepet nježnih krila
Razaznati ne mogu kakva su to bića
Da l' modri leptirić, anđeo il' vila
Taj kristalni lahor počinje da priča .
O ljepoti koja u očima je skrivena
Očima ljudskim, ogledalima Duše,
Duši koja božanskim svjetlom je oblivena
O Svjetlosti što ne zna za trenutke suše.
Zatim svrnem pogled na zemaljski svijet
Da li je sav Svemir sakriven u meni?
Jer Zemlju doživljavam kao zvjezdan cvijet
Iz očiju se mojih smiješi , leptir jedan sneni.
|