Pahulja
Autor slike: meni nepoznat
Negdje daleko, u svemirskoj tišini
Jedna je pahulja poželjela na put poći
Sva kristalno savršena u snježnoj bjelini
Vjetrom je donesena jedne tihe noći.
U oblaku je bilo tijesno, nastala je gužva
Dok druge su pahulje čekale svoj let
Mala je pahulja upijala k'o spužva
Svo stečeno iskustvo za jedan novi svijet.
Znala je da putuje ka plavetnoj planeti
I da jednom postati će kapljica vode
Kad bi barem mogla tada da se sjeti
Svih ovih pahuljica što s njom sada brode.
Kako je savršena svaka od njih
Toliko različita a ujedno ista
U svakoj pahuljici upisan je stih:
„U Svjetlosti si stvorena, predivna i čista!“
Odjednom je vjetar u oblak zapuhnuo
Rasuo je pahulje na sve strane svijeta
I malenu pahulju ka zemlji je otprhnuo
Da pomogne jednoj biljci u proljeće da cvijeta.
Letjela je, letjela, pahuljica bijela
Do jedne stare, umorne, šume na brijegu
Kraj potoka je lepršavo i radosno sjela
Uronjena u škripavom, ledenom snijegu.
Cijelu je zimu upijala u sebe
Nebo i zrak, sunčev sjajan trag
Kad je sunce počelo nutrinu da joj grebe
Sjetila se stiha koji joj je drag.
„U Svjetlosti si stvorena, predivna i čista!“
I za oka tren, kap vode je postala
Brzo teče potokom koji sretno blista
U njegovoj nutrini ona je ostala.
Sad putuje do Izvora, sa kapljama drugim
Poneka od njih toplinom ishlapi
Pa putuje odabranim vozilom drugim
Kao oblak pahuljasti prepun kišnih kapi.
|