Zaštita
Odjenula sam Tijelo, sad odjevam Dušu
Mjesečev mi veo kožu prekriva
Nevidljivi povjetarci po vratu mi pušu
Kao da se Netko u njima sakriva ...
Toplinu osjećam, a prolaznika nema
Dodir mekan kao svila pročešljava kosu
To Trenutak je što pamti se za sva vremena
U bezvremenu nalik je na jutarnju rosu ...
Slap zlatnoga svjetla isijava kroz mene
Obruč taj se širi , ne vidi mu se kraj
Poklanja mi Zaštitu nepoznate Stijene
Na trenutak prepoznajem Izgubljeni Raj ...
I pitam samu sebe;
Kako mogu posrnuti kada On me drži
Ne vidjeti Svjetlost a ispunjava me Sunce
Ne osjetiti Ljubav unutar vlastite mi Srži
U ponoru zaboraviti Zvjezdane Vrhunce ...
Odjenula sam tijelo, sada Dušu odijevam
Anđeoski Zagrljaj Zaštitu daruje
Kao pustinju žednu Svjetlom je zalijevam
Ne dopuštam trnju u Oazi da caruje ...
|